Hrvatska Starokatolička crkva kao član Utrechtske unije učestvovala je na 30. Internacionalnom kongresu Starokatoličkih crkvi u Zurichu, Švicarska

U ime naše crkve na 30. Internacionalnom kongresu Starokatoličkih crkvi u Zurichu sudjeloval sam od 09.-13.08.2010. godine. Moto ovogodišnjeg kongresa bio je „Da li Bog ima smisla za humor“. Sva predavanja i razne radionice bile su posvećenje mogućnosti  i želji vjernika da im vjerovanje u Boga,  te mogućnost ostvarivanja tog vjerovanja kroz crkvu i njene institucije, bude čin radosti i veselja a ne depresija i frustracija.Predavanja su održali : svećenik PD Dr. Michael Bangert iz Basela s temom: “Radost života kao duhovni put“ i podnaslovom “Humor ili humanost: Osnove kršćanske duhovnosti“,  biskup Dr.Dick Schoon iz Nizozemske s temom  „Crkva kao mjesto sreće-jučer i danas“, biskup Dr John Okoro iz Austrije s temom  “Koliko ozbiljno shvaćam život“ te Henriette Cruewell iz Njemačke s temom  “Ima li Bog smisao za humor“. Svako jutro držane su mise u Augustiner crkvi koja se nalazi u središtu Zuricha. Toliko o službenom dijelu. Linkove za pojedina predavanja kao i propovijedi možete naći na stranici www.iakk2010.com.

U sklopu kongresa sastanak je održala i Internacionalna skupina  starokatoličkih diakonija i misija. Između ostalog na dnevnom redu je i bio izbor sljedećeg mjesta održavanja kongresa. Jednoglasno je odlučeno da to bude Zagreb . Zato radosno javljamo,  2012. godine u Zagrebu ćemo pozdraviti biskupe svih članica IAKDM na 7. Kongresu.

U crkvi su sve članice Internacionalni skupine  starokatoličkih diakonija i misija imale svoje panoe na kojima su mogle izlagati slike svojih misionarskih programa kako u vlastitim zemljama tako i u cijelom svijetu. Jasno da u tome prednjačerazvijene zemlje, dok mi ostali razvijamo misionarski rad u vlastitim zemljama. Naš pano bio je na samom ulasku u crkvu. Hrvatska zastava velika slika Zagreba, naših crkvi i projekta koji smo došli predstaviti, a radi se o projektu dnevnog boravka za osobe starije životne dobi  u Stenjevcu gdje već postoji zgrada (koju treba obnoviti).Vidi slike u fotogaleriji.

A sada nešto sasvim subjektivno što želim podjeliti sa svima. Od prvog trenutka mog dolaska,a došla sam dan ranije i to navečer oko 8 sati,  „uletjela“ u ured župe u Zurichu,  gdje je na svu sreću bili još ljudi zaposlenih oko zadnjih priprema. Njihova srdačnost, gostoljubivost i dobra volja da nam pomognu  da se osjećamo ugodno i dobrodošlo dolazila je iz scca a ne iz dužnosti. Drugi dan počeo ja sa još većim iznenađenjima, bar za mene. Dok sam čekala akreditaciju pristupio mi je jedan čovjek i predstavio se imenom i prezimenom te svojom  funkcijom u crkvi pitajući me iz koje zemlje dolazim. Zamislite novi biskup Švicarske bez svojih biskupskih „crvenih“ obilježja pristupa prvi i počinje razgovor koji nije kurtoazan već stvarno želi čuti tko si i kakvo je stanje u tvojoj crkvi. Zatim zajednički ručak svih sudionika gdje nitko ne sjedi odvojeno, već je to svi zajedno i pomješano. Tako su oko mene sjedila 2 sadašnja biskupa i jedan bivši i svi smo razgovarali između sebe. To zajedništvo, a ne odvajanje crkvene hijerarhije od nas laika, nešto je najugodnije što sam doživjela na kongresu. Zatim su tu jutarnje molitve kada 350 ljudi iz cijele Europe  moli zajedno, ali na svom jeziku, u savršenom sazvučju. Trenutak čiste vjere.

I da biskupi su samo na misama bili u svom biskupskom ruhu.
Nakon ovog iskustva zaključila sam da treba ići na sve kongrese jer neizmjerno šire vidike i potiču na razumjevanje i zajedništvo među ljudima.

Branka Lacković   

Kongres Europskog foruma kršćanskih žena Europe

Ovog ljeta sudjelovali smo na 8. Internacionalnom kongresu Europskih  kršćanskih žena u Loccumu, Njemačka. Na kongresu koji je trajao od 23.-29.08. učestvovalo je 150 žena iz cijele Europe. U ugodnom okruženju Evangeličke akademije slušali smo predavanja i učestvovali u raznim radionicama.Glavni moto kongresa je bio : “ Sudjelovanje i odgovornost – na putu pravde stoji život“. Na kongresu sam osim divnih susreta , poznanstava po cijeloj Europi, vrlo zanimljivih predavanja sakupila i veliki broj brošura koje se odnose na položaj žene u Europskoj uniji što je za nas od posebne važnosti radi prilagodbe, a ovdje prije svega mislim na mentalnu prilagodbu, te  upoznavanja mogućnosti naročito u poslovnom dijelu.
Molim da posjetite www.efecw.net

Branka Lacković   

Starokatolička zajednica u Rabu

Utemeljenje Starokatolicizma na području kvarnera u Primorju, konkretno u Rabu, započeo je đakon Leonardo Beg. Službeno je taj čin potvrđen dana 8. kolovoza 2009. godine kada je u crkvi sv. Kristofora starokatolički svećenik don Darko Mejaški uručio đakonu Leonardu dekret našega biskupa Bernharda Heitza. Tim dekretom biskup opunomoćuje Leonarda da - kao utemeljitelj Starokatoličke crkve na Rabu i Primorju - razvija starokatolicizam.

Dolazak Starokatolicizma na ovo područje svakako je rezultiralo određenim ehom. Vjerujemo da su teškoće na koje nailazimo izraz slabe teološke upućenosti u Starokatolicizam. Boljim upoznavanjem pučanstva sa Starokatolicizmom, odnosno, sa Hrvatskom Starokatoličkom Crkvom - na čemu inteznivno radimo – stvari se polako poboljšavaju. Znatiželjnicima kroz ugodne razgovore tumačimo da je riječ o Crkvi koja njeguje staru izvornu kršćansku dinamiku u smislu unutarcrkvenog ustroja. Stoga, bratski pozivamo sve vjerske zajednice na zajednički rad na širenju Radosne vijesti – evanđelja. Pratiti Kristov put zadaća je svake Crkve. Bitnost je dakle u praćenju toga puta. U tom smislu svaki pojedinac ima pravo pratiti taj Kristov put u onoj Crkvi za koju smatra da je svojim unutarnjim uređenjem bliža starom izvoru. Svi smo mi naime jedno u Isusu Kristu, našem Spasitelju i Otkupitelju. Čovjek se boji onoga što nije upoznao, ali čovječe, ne boj se, dođi i vidi.

Rapska se Starokatolička zajednica u dogledno vrijeme ima formirati u župu naziva: Hrvatska Starokatolička Crkva – župa Marka Antuna de Dominisa – Rab. Suvišno je i govoriti o veličini Dominisa i njegovoj važnosti za Starokatoličku Crkvu. Korištenjem njegova imena odajemo mu i dužno priznanje obzirom da je taj erudita, ekumeničar i nadbiskup bio rođenjem rabljanin.

Intenzivno radimo na pronalasku adekvatnog sakralnog prostora za liturgijsko djelovanje Crkve kako bi nesmetano mogli vršiti službu Božju. U Rabu doskora planiramo započeti s javnim teološkim tribinama kojima bi jasnije ukazali na Starokatolički specifikum čime bi približili našu Crkvu ljudima ovih prostora. Isto tako, planira se izdavanje vlastitog župskog lista. Nastaviti ćemo na ovim prostorima konstruktivno obogaćivati vjerničko i kulturološko ozračje te na taj način unapređivati međuljudske odnose i društvo kao takvo.

Mnogi nam planovi prolaze umom za boljitak sveukupne naše Hrvatske Starokatoličke Crkve stoga sa velikom radošću pratimo obnovu koju Duh Sveti daje Hrvatskoj Starokatoličkoj Crkvi, vidajući joj rane koje su joj kroz povijest nanesene. I dok su je nepravedno tukli ona im je okretala i drugi obraz.. I kada je izgledalo da je već sve stalo, obistinilo se Isusovo obećanje: Ni vrata paklena neće je nadvladati.

Duše Sveti, obnovi našu Crkvu, ispuni nas i nadahni da ju dostojno predstavljamo, izvedi nas na pašnjake obilne i odmorne, daj nam mir i ustrajnost da u našim danima vidimo obnovu Tvoje Crkve. Daruj joj blagoslov rukom punom, otvorenom, svetom i darežljivom. Amen.

Leonardo Beg

Piše. Tihomir Lovric

tihomir-lovric@gmx.com

(izvod iz teksta)

Uz ime prvog starokatoličkog biskupa Kalogjere povezuje se takoder osnivanje Straokatoličke župe Sv. Jurja u Slavonskom Brodu. Godine 1938., ĐURO i MARGARETA ŠUGOVIĆ poklanjaju biskupu Kalodjeri kuću u ulici P. P. Njegoša na broju 33 (danas je to ulica M. Budaka, isti broj). Rad ove starokatoličke župe od 1938. do 1977. trebalo bi tek istražiti uvidom u župske matične knjige koje su vjerojatno od godine 1948., snagom Zakona o matičnim knjigama, morale biti stavljene na raspolaganje državnim matičnim uredima. One se tamo još i danas nalaze. Ipak, pouzdano se mogu navesti slijedeca prezimena župljana:

KOCIJAN, MILJKOVIC, KELEKOVIC, SINGER, PAPUGA, CEPELJA, NOVOSEL, BOGDANOVIC, KROKULEC, HAUSKNETCH itd. Bogoslušje se odvijalo, barem u zadnjem periodu do godine 1977., u evangeličkoj crkvi a iste godine je održan posljednji sastanak župskog pastoralnog vijeća, nakon kojeg je se postepeno gasi svaka aktivnost. Napisan s nešto manjom akribijom usljed nedostatka materijalnih podataka ovaj povijesni osvrt ne dopušta nam izvesti čvršće zaključke.

Ali u ovom trenutku to je manje vazno od činjenice da su se već poduzeli prvi koraci u obnovi ugašene starokatoličke župe sv. Jurja. Drugim riječima, grad Slavonski Brod bi mogao vrlo brzo postati bogatiji za'oživljenu' vjersku zajednicu kojoj je još prije mnogo desetljeća otvorio prostor za djelovanje.

Nimalo lagan zadatak 'oživljavanja' župe preuzeo je MARIO koji, nakon desetogodisnjeg pastoralnog rada u zvanju nastavnika vjeronauka i raznih crkvenih iskustava, zapocinje novi posao kao opunomoćenik gospodina BERNARDA HEITZA, delegiranog biskupa Međunarodne biskupske konferencije Starokatoličkih crkava Utrechtske unije za Hrvatsku. Mario se susreo sa biskupom Bernardom u svibnju ove godine prigodom posvete obnovljene crkve starokatoličke župe u Stenjevcu. Zadatak koji preuzima ovaj mladi vjeroučitelj prilično je zahtjevan. On glasi: obnoviti župu sv. Jurja u Slavonskoin Brodu to održavati vezu sa mjestima Pleternica - Požega - Vinkovci - Andrijaševci. Nakon što je puna tri desetljeća od Župe sv. Jurja ostalo samo dobro sjećanje, može li se uopće vjerovati u uspjeh ove misije? Ipak, izvjesnost uspjeha vrlo je moguća, pogotovo ako se od samog početka razvije nesebični pastoralni rad, koji, nesumnjivo, promovira onu isusovsku slobodu tako opipljivu i prepoznatljivu u pastoralnoj praksi Starokatoličke crkve.

Ne preostaje drugo do poželjeti mnogo uspjeha gospodinu Mariju Čengiću. On će u prvoj fazi svojega rada pokušati ostvariti mnoge kontakte. Svi, dakle, koji s njime žele razgovarati, mogu to učiniti preko sljedećeg broja: 0915196493.